Adresa: Mažuranićeva 3, Bjelovar
Ured: Gundulićeva 1, Bjelovar
Tel./fax: 043 245 022
Žiro Račun: 2402006-1100008195
MB: 1500040
Udruga gluhih i nagluhih osoba Bjelovar, članica je Udruge invalida Bjelovar. Pravna je osoba i okuplja gluhe i nagluhe osobe. U sklopu Udruge gluhih i nagluhih osoba osnovan je Klub za gluhe i nagluhe osobe u Mažuranićevoj ulici (preko puta Doma kulture) u kojem se sastajemo i družimo. Predsjednik je Stevo Filipović, dopredsjednik je Marino Berta, a tajnica je Jasna Grgić Skaurin.
Radno vrijeme Udruge je svakim radnim danom od 7.00 do 15.00 sati u prostorijama Udruge invalida Bjelovar - Gundulićeva 1. Kontakt telefon i fax je 043 245 022.
Da bismo ostvarili svoja prava, svi članovi moraju imati Rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja a postotku tjelesnog oštećenja. Ukoliko ste samo gluha osoba, možete ostvariti najviše 70% tjelesnog oštećenja. Ukoliko imate kombinirana oštećenja, možete ostvariti i viši postotak. Sa višim postotkom možete ostvariti i veća prava, a sa 70% tjelesnog oštećenja samo povlasticu na VIP - mobilni telefon, te doplatak za pomoć i njegu bez obzira na to da li ste zaposleni, nezaposleni ili ste umirovljenik.
POVIJEST
Posljednjih godina (počevši od 1980. godine kada se javlja povećana svijest i prihvaćanje znakovnog jezika) postale jasno da se prema gluhim osobama mogu zauzeti dva stava; jedan je patološki, a drugi kulturološki. Vrlo je važno kojim ćemo se stavom služiti jer to određuje naš odnos prema gluhim osobama. Oni sa patološkim pogledom na svijet imaju stav prema gluhima da su to skupine ljudi kojima oštećenje sluha ometa normalno učenje govora, da te skupine imaju teškoća u komunikaciji i učenju, te da je to skupina ljudi kola nije "normalna" jer ne čuje. Ovakav stav Ima sličnosti sa rasizmom, seksizmom i si. Kulturološki pogled na gluhe gleda kao na skupinu ljudi kola dijeli zajednički način komunikacije (znakovni jezik i one kojima je primaran način komunikacije sa svijetom vizualan.
Želimo Vam napomenuti nekoliko povijesnih činjenica:
1000, p.k., Židovski zakon (Talmud) nije davao gluhim osobama pravo vlasništva. Zamislite!
384 -322. p.k, - Aristotelova filozofija u svezi gluhoće: "Gluhi ne mogu biti obrazovani jer ne čuju, stoga ne mogu učiti. Grčki je bio savršen jezik i svi koji nisu govorili grčki bili su barbari. Gluhi su bili jednaki barbarima.
U ranom srednjem vijeku odrasle gluhe osobe bile su predmet izrugivanja (dvorske lude) i osuđene na progon jer se smatralo da su njihovo ponašanje i govor posljedica opsjednutosti zlim duhovima.
Pablo Bonet učio je sinove španjolskih plemića čitati i pisati upotrebljavajući jednoručnu abecedu. Napisao je prvu knjigu o obrazovanju gluhih osoba.
1750. godine Charles Michel De Lepee je francuz koji je bio svećenik i promicatelj znakovnog jezika i obrazovanja gluhih. On je ustanovio prvo vjersko! društveno udruženje za gluhe u Parizu, prvu javnu školu za gluhe i napisao je prvu knjigu "Proučavanje gluhih i nijemih osoba upotrebom metodologičkih znakova"
1817. godine je osnovana prva američka škola za gluhe u Connecticuta.
1951. godine u Rimu je osnovana Svjetska federacija gluhih
1955. godine Svjetska federacija gluhih organizira svoj Drugi svjetski kongres gluhih u Zagrebu. Ovoj veličanstvenoj manifestaciji gluhih prisustvovalo je oko 2000 gluhih i stručnjaka za gluhe iz cijelog svijeta. Za predsjednika je izabran Dragoljub Vukotić i on je na toj funkciji ostao 30 godina. Imenovan je počasnim doktorom prava na Sveučilištu Gallaudet i posebno priznanje Ujedinjenih naroda. Umro je 1997. godine u Italiji kao osvjedočeni prijatelj hrvatskih gluhih.
1967. godine je osnovano Nacionalno kazalište gluhih.
1970. godine je razvijena teorija "totalne komunikacije" (paralelna upotreba znakova i govora).
1980. godine komercijalna televizija u Bostonu je prvi puta emitirala jedno kazališno djelo za gluhe i nagluhe gledatelje s titlovanjem. Izdana je prva knjiga o znakovnom jeziku čiji su autori gluhe osobe; Padden, Humpries, O Rourke.
Srpanj 1989. održan je PUT GLUHIH u Washingtonu - internacionalni susret 5000 gluhih osoba iz 70 zemalja. Kultura gluhih postaje svjetski poznata.
Europski parlament usvojio je 18. studenog 1998. godine na svom plenarnom zasjedanju u Strasbourgu, Francuska, novu REZOLUCIJU O ZNAKOVNIM JEZICIMA GLUHIH.
Krenemo li od činjenice da je komunikacija izmjena informacija i ako si posvjestimo iskustvo komunikacije iz svako -dnevnog života, dolazimo do zaključka da ljudi komuniciraju na više različitih načina i razina. Prosječni čovjek u komunikaciji najviše koristi govorni jezik, ali prenošenje informacija ne sastoji se samo u izgovaranju riječi, već i u mimici, gestikulaciji i drugim pokretima tijela koji uključuju znakove i simbole. Mahanje rukom u znak pozdrava, pri • leteće mahanje kažiprstom samo su neki primjeri. "Pravi" znakovni jezik je jezik koji se sastoji od pokreta ruku i ti • jela, izraza lica, ručne abecede l znakova. Ovaj jezik ima vlastitu gramatiku i sintaksu koja se razvila neovisno o govornom jeziku. Znakovni jezik nije univerzalan. Postoji međunarodni znakovni jezik, gestuno, koji se gotovo isključivo koristi na međunarodnim susretima gluhih. Medu pojedinim nacionalnim znakovnim jezicima postoje manje ili veće sličnosti, ali svaki je znakovni jezik različit slično kao što su različiti i svi "govorni" jezici. Pretpostavlja se da u svakoj naciji o kojoj postoje barem u nekoj mjeri organizirane veće skupine gluhih osoba postoji i nacionalni znakovni jezik. U Hrvatskoj se koristi znakovni jezik koji ima regionalnih razlika, ali je u svojoj strukturi i u najvećem broju znakova jednak u cijeloj zemlji. Hrvatski znakovni jezik (za sada) nije standardiziran.
ŠTO ŽELIMO?
1. obrazovati stručnjake kako bi roditeljima mogli dati korisne savjete i točne informacije o gluhoći
2. uključiti roditelje u rad Udruga jer su upravo oni najveći stručnjaci
3. organizirati tečajeve znakovnog jezika
Potrebno je da i za gluhe bude više posla, a manje mirovina. Samo tako će u potpunosti realizirati svoje sposobnosti. Zdrav odgoj i obrazovanje treba u gluhom čovjeku probuditi želju da bude glavni nositelj uloga u svom životu, a ne da ovisi o drugima niti da dopušta da mu se daruje radno mjesto i da je ovisan o raznim socijalnim davanjima. Tehnološki i informatički napredak, danas više nego ikada, dopuštaju gluhome da prevlada slušni hendikep, omogućujući mu vizualnu komunikaciju. Danas su televizija i telefon za gluhe prijatelji ljudima koji ne čuju. Osim telefona došao je i faks pa telefon više nije nijem nego govori gluhome, kao i natpisi ili tumač znakovnog jezika na TV ekranu. Kompjutor dopušta gluhome da surfa Internetskim stazama cijelog svijeta.
